Sofija Jugović, prof.

Nakon gimnazije završava trogodišnju Višu pedagošku školu, kasnije Pedagošku akademiju grupu predmeta likovni i tehnički, hrvatski jezik i književnost. Od rujna 1959 radi u eksperimentalnoj školi u Kumrovcu, a nakon udaje radi u Zagrebu. Suprug radi i Psihijatrijskoj bolnici Jankomir kao klinički psiholog i upoznat je sa planovima razvoja radne terapije. Smatra da stručni profil profesorice Sofije Jugović najbolje odgovara zahtjevima koji se postavljaju pred radnog terapeuta, a poznavanje pedagogije i didaktike pridonosi uspješnosti rada.

U rujnu 1962 godine zapošljava se u Psihijatrijskoj bolnici Jankomir te uvodi radionicu ručnog rada i osniva radionicu kovanog željeza. Iste godine otvara se dječji psihijatrijski odjel, prvi te vrste u Hrvatskoj. Uz dječjeg psihijatra, psihologa, pedagoga i odgajatelja postaje član tima, a radna terapija dobiva značajan udio u tretmanu hospitalizirane djece. Polaže dva stručna ispita – u prosvjeti i u zdravstvu. Upisuje Fakultet za defektologiju i diplomira sa radom „Potreba i mogućnost rada defektologa kao okupacionog terapeuta na području likovnog i tehničkog odgoja u radu s djecom i omladinom s poremećajima u ponašanju u psihijatrijskoj ustanovi“. Ta radnja bila je poticaj fakultetu da u program studija uvede semestralno hospitiranje u radnoj terapiji Psihijatrijske bolnice Jankomir. Potom se takova suradnja uspostavlja i sa Visokom zdravstvenom školom u okviru kolegija: Vježbe -Radna terapija u psihijatriji. Moderan pristup okupacionoj terapiji i ulogu terapeuta trajno prati kroz literaturu, te posjećuje ugledne institucije u zemlji i inozemstvu, te aktivno sudjeluje na brojnim kongresima i skupovima.
U visokoj zdravstvenoj školi predaje u kolegiju Radna terapija u psihijatriji, te drži vježbe iz tog kolegija. Bila je mentor mnogim studentima pri izradi diplomskih radova.