Jadranka Pavić, zaposlena je na Zdravstvenom veleučilištu, na studiju sestrinstva, pročelnica Katedre za zdravstvenu njegu. Završila je srednju medicinsku školu, zatim preddiplomski studij sestrinstva te specijalistički diplomski stručni studij: „Menadžment u sestrinstvu“. Nakon toga završila je Edukacijsko rehabilitacijski fakultet te stekla naziv profesor rehabilitator. Sudjeluje u nastavi na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu kao viši predavač na dodiplomskom studiju sestrinstva na kolegiju „ Zdravstvena njega u zajednici“, „ Zdravstvena njega osoba s osoba s invaliditetom“ te izbornim kolegijima „ Sestrinstvo u medijima“ i „ Sestrinska skrb za obitelj“. Područje njezinog znanstveno istraživačkog interesa je zdravstveno odgojni rad te procjena čimbenika koji unutar zajednice, obitelji i pojedinca utječu na zdravlje kao i mogućnosti prevencije. Izlagala je na brojnim međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima te sudjelovala u radionicama i projektima iz područja promocije zdravlja i prevencije bolesti.
Tema doktorskoga rada Prediktori subjektivne dobrobiti i školskoga uspjeha zagrebačkih adolescenata povezani s gledanjem televizije je znanstveno i praktično relevantna. U teorijskom dijelu istraživanja Jadranka Pavić dala je pregled istraživanja medija s posebnim osvrtom na teoriju koristi i zadovoljenja u području gledanja televizije. Opisani su motivi za gledanje televizije, afinitet prema televiziji i tipovi aktivnosti gledanja s posebnim naglaskom na uključenost u televizijske sadržaje. Slijedi poglavlje o adolescentima i medijima koje uključuje karakteristike adolescentne dobi, ulogu medija u životu mladih te njihovom pozitivnom i negativnom utjecaju na mlade. Posebno detaljno obrađena je veza između gledanja televizije i školskog uspjeha kod djece. Teorijski dio završava poglavljem o dobrobiti i pregledom istraživanja o povezanosti gledanja televizije i dobrobiti.
U empirijskom djelu istraživanja sudjelovalo je 545 učenika 7. i 8. razreda iz 10 osnovnih škola u Gradu Zagrebu. Glavni cilj istraživanja bio je odrediti prediktore subjektivne dobrobiti i školskog uspjeha adolescenata koji su povezani s gledanjem televizije. U skladu s navedenim ciljem definirana su tri problema istraživanja: 1. Ispitati povezanost između motiva za gledanje televizije i kognitivne uključenosti u gledanje televizije, te doprinos ovih varijabli afinitetu prema televiziji i učestalosti gledanja televizije, 2. Utvrditi doprinos motiva za gledanje televizije, kognitivne uključenosti u gledanje televizije, afiniteta prema televiziji i učestalosti gledanja televizije u objašnjenju subjektivne dobrobiti i školskoga uspjeha i 3. Provjeriti djeluje li kognitivna uključenost i afinitet prema televiziji kao medijatori u povezanosti motiva za gledanje televizije i subjektivne dobrobiti i školskoga uspjeha.
Istraživanje je potvrdilo da su značajni prediktori kognitivne uključenosti samo instrumentalni motivi. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da su instrumentalni i ritualni motivi značajno povezani sa afinitetom prema TV kao i učestalošću gledanja tijekom tjedna i tijekom vikenda, s time da ritualni motivi imaju veću prediktivnu vrijednost. Kognitivna uključenost pridonosi vrlo malo afinitetu i učestalosti gledanja televizije.
Kad je u pitanju dobrobit, istraživanje je pokazalo da su instrumentalni motivi i djelomično kognitivna uključenost pozitivno povezani sa varijablama subjektivne dobrobiti dok su ritualni motivi i djelomično afinitet prema televiziji negativno povezani sa subjektivnom dobrobiti. Kad je u pitanju školski uspjeh neki pojedinačni motivi bili su pozitivan prediktor školskog uspjeha (opuštanje, zabava) a neki negativan prediktor (dokolica, specifični programi i socijalna interakcija).
Rezultati medijacijske analize provedene bootstraping metodom pokazali su da kognitivna uključenost posreduje između instrumentalnih motiva i dobrobiti, a vezanost za televiziju posreduje između ritualnih motiva i negativnih emocija te ritualnih motiva i školskog uspjeha.
