Studijski plan i program (redovni) | Studijski plan i program (izvanredni) | Studijski plan i program (izvanredni) HYBRID

 

Dopusnica [PDF]  |  Dopusnica Pakrac [PDF]

Svjetska konfederacija za fizioterapiju, u cilju približavanja i razumijevanja fizioterapije kao posebne profesije, definira fizioterapiju kao “neovisnu zdravstvenu profesiju koja pruža usluge razvijanja, zadržavanja i povrata maksimalne pokretljivosti i funkcionalne sposobnosti i obuhvaća pružanje potpore u okolnostima kada su pokret i funkcija ugroženi procesom starenja, ozljedom ili bolešću”.

Fizioterapija se danas primjenjuje u gotovo svim kliničkim područjima. Tako je fizioterapeut redovni član stručnih medicinskih timova u ortopediji, reumatologiji, neurologiji, kardiologiji, pulmologiji, pedijatriji, kirurgiji i traumatologiji, onkologiji, ginekologiji i porodiljstvu te sportskoj medicini. Također, fizioterapija je vodeća djelatnost u specijalnim bolnicama za rehabilitaciju i rehabilitacijskim centrima. Uloga fizioterapeuta prepoznata je i u ustanovama socijalne skrbi, domovima umirovljenika, u zdravstvenom turizmu i sportskim klubovima.

Fizioterapeut je zdravstveni stručnjak koji planira i provodi terapijske i rehabilitacijske postupke, primjenjujući znanja i vještine iz područja fizioterapije, kliničke kineziologije, osnovnih biomedicinskih znanosti, kliničke medicine i ostalih srodnih područja. Fizioterapeut u okviru svoje djelatnosti provodi postupke procjene, terapijskog tretmana i evaluacije terapijskih učinaka. Također, sudjeluje u postupcima primarne i sekundarne prevencije.

Fizioterapeut, također, mora posjedovati znanja i vještine koje mu omogućuju uspješnu komunikaciju sa pacijentom, njegovom obitelji i ostalim članovima stručnog tima, fizioterapeut mora posjedovati znanja i vještine za pružanje informacija i razvijanje vještina koje unapređuju neovisnost i omogućavaju da pacijent vodi adekvatnu brigu o sebi i nakon otpusta. Fizioterapeut mora posjedovati znanja i vještine za vođenje dokumentacije o oblicima intervencije i parametrima njene primjene te direktnim posljedicama svake intervencije u terminima funkcionalnog statusa, npr.: jakost muskulature, izdržljivosti, kvalitete i opsega pokreta u zglobu.

U Republici Hrvatskoj, prema podacima Hrvatske udruge fizioterapeuta i Svjetske konfederacija za fizioterapiju (WCPT), trenutno je zaposleno 1.153 viših fizioterapeuta koji su završili dvogodišnji ili trogodišnji stručni studij fizioterapije, što u omjeru na broj stanovnika u Republici Hrvatskoj iznosi 3.094 stanovnika na jednog višeg fizioterapeuta. Ovaj omjer je znatno manji u nekim Europskim zemljama, npr.: u Švicarskoj iznosi 720 stanovnika na jednog diplomiranog fizioterapeuta, u Sloveniji 1.404,5 stanovnika na jednog diplomiranog fizioterapeuta, u Austriji 1.350 stanovnika na jednog diplomiranog višeg fizioterapeuta.

Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života obilježen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjutorizacijom, sa sve manje tjelesnog opterećenja na radnom mjestu i sedentarni način života i u Hrvatskoj su pridonijeli značajnom porastu kroničnih nezaraznih bolesti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objavljenim u Hrvatskom zdravstveno statističkom ljetopisu za 2004. godinu, na razini dijagnoza zabilježenih u općoj medicini 2003. godine, prednjači skupina bolesti dišnog sustava s udjelom od 25,0%, slijede bolesti srca i krvnih žila 12% te bolesti mišićno koštanog sustava i veziva 10,3%.

Dosadašnja iskustva 

Prva organizirana edukacija fizioterapeuta započela je još 1948. godine u Zagrebu, a sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća otvara se srednja škola za fizioterapeute. Visokoškolsko obrazovanje fizioterapeuta u Republici Hrvatskoj počinje 1968. godine u okviru Više medicinske škole u Zagrebu gdje se edukacija fizioterapeuta provodila putem redovnog studija i studija uz rad. Osim u Zagrebu, dislocirani studiji postojali su u Splitu i Igalu, Crna Gora. Fizioterapeuti se potom počinju educirati i u Rijeci u okviru Medicinskog fakulteta.

U periodu od 1968. do 1998. godine u Republici Hrvatskoj provodio se dvogodišnji program edukacije fizioterapeuta, a diplomanti su nakon završenog programa stjecali stručni naziv Viši fizikalni terapeut. Edukacija fizioterapeuta sadržajno teži usklađivanju s potrebama društva i potrebama zdravstvenog sustava, prateći razvoj struke i suvremene svjetske i Europske trendove u edukaciji. U tom smislu od školske godine 1999/2000, odobrenjem Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu, provodi se trogodišnji program Studija fizioterapije.

Obrazovanje fizioterapeuta u Republici Hrvatskoj zahtijevalo je izjednačavanje sa europskim i svjetskim standardima obrazovanja, što podrazumijeva prihvaćanje i ostvarivanje programa preddiplomskog stručnog studija fizioterapije s nazivom i statusom “bakalaureatat” iz fizioterapije. Fizioterapeutu koji završi preddiplomski studij treba omogućiti nastavak obrazovanja na diplomskim studijima u Hrvatskoj i u bilo kojoj zemlji Europe gdje takva edukacija postoji, kao i nužna trajna edukacija u usvajanju fizioterapijskih vještina i koncepata putem međunarodno priznatih tečajeva.

Posebno se ukazuje na potrebu da u provedbi nastave užeg stručnog područja i kliničke prakse sudjeluju fizioterapeuti obrazovani za rad u nastavi. Trenutno na Zdravstvenom veleučilištu Zagrebu, u provođenju nastave kliničke prakse te dijela praktične kabinetske nastave sudjeluje 50 stručnih suradnika/asistenata sa završenim trogodišnjim programom studija fizioterapije kojima je nužno osigurati nastavak obrazovanja na diplomskoj razini i na taj način podići razinu znanja, vještina i kompetencija potrebnih za rad sa studentima. Također, postizanje ciljeva racionalnosti i učinkovitosti zdravstvenih usluga zahtijeva zapošljavanje fizioterapeuta koji će posjedovati znanja, vještine i kompetencije za učinkovitu organizaciju provođenja fizioterapijskog procesa; te fizioterapeuta koji će posjedovati znanja, vještine i kompetencije za razvoj primjene fizioterapijske prakse zasnovane na dokazima (evidence based practice).

Upravo u smislu prepoznatljivosti i kompatibilnosti programa s europskim, vodilo se se idejom o strukturiranju programa u smislu definiranja obrazovnih razina, te postignuća i sposobnosti kojima će fizioterapeuti vladati po završenom programu. Stoga se u definiranju obrazovnih ciljeva i razina koristilo preporukama temeljnih dokumenata Europske regije Svjetske konfederacije za fizioterapiju (European Physiotherapy Benchmark Statement, 2004.).

Europski i svjetski standardi edukacije u području fizioterapije (WCPT Declarations of Principle and Position Statements, 2003., European Region of the World Confederation for Physical Therapy, 2004.) ističu potrebu obrazovanja fizioterapeuta na razinama preddiplomskog i diplomskog studija. Također isti dokumenti predviđaju i tzv. “bridge programe” za obrazovanje fizioterapeuta na razini doktorata.

Nužno je i dalje nastaviti suradnju Studija fizioterapije s međunarodnim organizacijama fizioterapeuta instruktora na području trajne izobrazbe u sklopu specijalizacije za pojedina područja fizioterapije. Organiziranjem međunarodnih tečajeva koji fizioterapeute usmjeravaju u specifične koncepte i tehnike (manipulativne tehnike, Bobath, Vojta, PNF koncepti) do sada je ostvarena suradnja s McKenzie Institute International kroz osnivanje prve podružnice u Hrvatskoj, kao i suradnja s IBITA (International Bobath Instructors Training Association), te IPNFA (International PNF Association), i EMLA (European Medical Laser Association). Suradnja Studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu s ostalim studijima fizioterapije i udrugama fizioterapeuta u Republici Hrvatskoj trebala bi imati za cilj poboljšanje standarda obrazovanja fizioterapeuta, ujednačavanje programa edukacije, te razmjenu materijala i kadrova potrebnih za kvalitetnu edukaciju fizioterapeuta.

Bolonjski proces

Europski sustav prijenosa bodova posebice doprinosi prepoznatljivosti i usporedivosti studijskog programa i kvalifikacija koje iz njega proizlaze doprinoseći tako zajedničkom priznavanju stručnih kvalifikacija i mogućnosti obrazovanja pri Visokoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije koje nude programe studija biomedicinskih usmjerenja. U oblikovanju programa po principima ECTS bodovanja korišteni su referentni programi Europskih zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije, između kojih izdvajamo Curricculum Physiotherapy Degree Programmme in Aarhus, 2003., te Curricculum Framework for Qualifying Programmes in Physiotherapy, CSP, 2002.

Struktura nastavnog plana preddiplomskog programa studija fizioterapije počiva na uže stručnom području fizioterapije i kliničkim sadržajima, uz obavezno područje temeljnih znanosti i dodatnih zdravstvenih sadržaja. Obrazovanje studenta na razini preddiplomskog studija podrazumijeva usvajanje znanja i vještina vezanih uz procjenu stanja, postavljanje ciljeva te planiranje i primjenu fizioterapije sukladno dobi, potrebama i disfunkcijama pojedine osobe. Program preddiplomskog studija fizioterapije ima za cilj teoretski i praktično obrazovati studente za samostalan rad pri zdravstvenim i drugim ustanovama u kojima se provodi fizioterapija. Nastavkom obrazovanja na razini diplomskog studija studentu je omogućeno unapređenje znanja i vještina potrebnih za: samostalno i odgovorno provođenje uže stručnog područja fizioterapije prema interesu studenta; planiranje, pripremu i primjenu organiziranih oblika poučavanja u cilju prenašanja znanja i vještina s područja fizioterapije; planiranje, pripremu i provedbu istraživanja u području fizioterapije te usvajanje znanja i vještina potrebnih za planiranje, organiziranje, vođenje i koordiniranje ljudskih i materijalnih resursa u području fizioterapije.

Struktura nastavnog plana diplomskog studija fizioterapije podrazumijeva mogućnost nastavka obrazovanja za fizioterapeute koji su završili preddiplomski program studija fizioterapije. Međutim, nastavni plan diplomskog studija fizioterapije, također, nudi mogućnost nastavka obrazovanja za studente koji su završili preddiplomski studij koji je djelomično sukladan s preddiplomskim programom studija fizioterapije u području temeljnih i kliničkih znanosti.

Pri izradi prijedloga nastavnog plana i programa stručnog studija fizioterapije Povjerenstvo se rukovodilo ključnim dokumentima koji predlažu i objašnjavaju sadržaje programa obrazovanja fizioterapeuta na razini stručnog studija. Navedeni dokumenti također opisuju kompetencije i vještine koje student stječe tijekom studija, a koje su nužne za prepoznavanje sličnih programa u zemljama Europske unije.

Opće informacije

Nositelj studija Zdravstveno veleučilište u Zagrebu

Naziv studija i stručni naziv Studij fizioterapije. Završenim studijem dobiva se zvanje prvostupnika/ce fizioterapije, tzv. bakalaureus fizioterapije (Bachelor of Physiotherapy).

Trajanje obrazovanja 3 godine (VI semestara)

Uvjeti upisa Završeni program srednje škole i razredbeni postupak. Mogućnost nastavka obrazovanja za studente koji su upisali preddiplomski studij biomedicinskog usmjerenja koji je djelomično sukladan s preddiplomskim programom studija fizioterapije u području temeljnih i/ili kliničkih znanosti. 

Opis zvanja i poslova

Opis zvanja i poslova

Fizioterapeut je zdravstveni stručnjak koji planira i provodi terapijske i rehabilitacijske postupke, primjenjujući znanja i vještine iz područja fizioterapije, kliničke kineziologije, osnovnih biomedicinskih znanosti, kliničke medicine i ostalih srodnih područja. Fizioterapeut u okviru svoje djelatnosti provodi postupke procjene, terapijskog tretmana i evaluacije terapijskih učinaka. Također, sudjeluje u postupcima primarne i sekundarne prevencije.

Fizioterapeut, također, mora posjedovati znanja i vještine koje mu omogućuju uspješnu komunikaciju sa pacijentom, njegovom obitelji i ostalim članovima stručnog tima, fizioterapeut mora posjedovati znanja i vještine za pružanje informacija i razvijanje vještina koje unapređuju neovisnost i omogućavaju da pacijent vodi adekvatnu brigu o sebi i nakon otpusta. Fizioterapeut mora posjedovati znanja i vještine za vođenje dokumentacije o oblicima intervencije i parametrima njene primjene te direktnim posljedicama svake intervencije u terminima funkcionalnog statusa, npr.: jakost muskulature, izdržljivosti, kvalitete i opsega pokreta u zglobu.

Radna mjesta

RADNA MJESTA NA KOJIMA SE PRVOSTUPNICI FIZIOTERAPIJE PO ZAVRŠETKU PREDDIPLOMSKOG STRUČNOG STUDIJA MOGU ZAPOSLITI

Preduvjeti za radna mjesta

  • završen preddiplomski stručni studij fizioterapije – za pripravnika ili
  • završen preddiplomski stručni studij fizioterapije i položen stručni ispiti i licenca Hrvatske komore fizioterapeuta za samostalni rad – po odrađenom pripravničkom stažu

Radna mjesta

  • Radna mjesta prvostupnika fizioterapije u RH određuju poslodavci, a stajalište WCPT-a je da fizioterapeuti mogu raditi samostalno u svojoj privatnoj praksi, općenito u privatnom sektoru zdravstva uz ostale zdravstvene profesionalce, u sustavu javnog zdravstva, školama, vrtićima, sportskim klubovima, u kući bolesnika, i slično.
  • Radna mjesta prvostupnika fizioterapije danas se odnose uglavnom na većinu kliničkih područja. Tako je radno mjesto fizioterapeut kao člana stručnih medicinskih timova u ortopediji, reumatologiji, neurologiji, kardiologiji, pulmologiji, pedijatriji, kirurgiji i traumatologiji, onkologiji, ginekologiji i porodiljstvu te sportskoj medicini. Također, radna mjesta omogućena su u specijalnim bolnicama za rehabilitaciju i rehabilitacijskim centrima i u ustanovama socijalne skrbi, domovima umirovljenika, u zdravstvenom turizmu, promociji zdravlja ali i raznim strukovnim udruženjima.
  • Posebna radna mjesta odnose se na potrebe obrazovanja fizioterapeuta u provedbi  nastave užeg stručnog područja i kliničke prakse kao i ostalog sudjelovanja fizioterapeuta za rad u nastavi po potrebi.
  • Radna mjesta prvostupnika fizioterapije odnose se i na rad u stručno-znanstvenim uređivačkim odborima, savjetničkim tijelima, stručnim i znanstvenim projektima.
  • Radna mjesta prvostupnika fizioterapije odnose se i na zaposlenja izvan RH što je regulirano administrativno kroz European Professional Card (EPC).

Ciljevi obrazovanja

Fizioterapeut se kroz svoje obrazovanje osposobljava za: procjenu statusa korisnika i potrebe za fizioterapeutskim tretmanom, provođenje kineziometrijskih i drugih mjerenja u svrhu dijagnosticiranja funkcije lokomotornog sustava, planiranje i programiranje fizioterapeutskih postupaka, primjenu posebnih fizioterapeutskih postupaka sukladno potrebama korisnika, evaluaciju učinaka tretmana, sudjelovanje u obrazovanju fizioterapeuta i ostalih zdravstvenih djelatnika, sudjelovanje u istraživanjima u području fizioterapije, osposobljavanje za timski rad, osobito za transdisciplinarni model u rješavanju problema korisnika, kontinuiranu vlastitu edukaciju, kao i rad na unapređenju struke.

Nastavni program trebao bi pomoći budućim fizioterapeutima:

  • u stjecanju humanističkog i cjelovitog pristupa osobi koja je u tretmanu fizioterapije,
  • u postizanju osjetljivosti na individualne potrebe i želje korisnika,
  • u djelovanju prema utvrđenim ili uočenim potrebama,
  • u stjecanju vještina,
  • u temeljenju prakse na znanju,
  • u razvijanju kritičkog mišljenja, kao i
  • u poticanju zanimanja za trajnim profesionalnim usavršavanjem.

Studijski programi fizioterapije imaju za cilj teoretski i praktično obrazovati studente za samostalan rad pri zdravstvenim ustanovama. Studijski programi pružaju uvid u koncepte fizioterapije, uz naglasak na cjelovit pristup u provedbi fizioterapije. Nastavni programi studija fizioterapije pružaju mogućnost usvajanja znanja i vještina vezanih uz procjenu stanja, postavljanje ciljeva te izradu programa sukladno dobi, potrebama i disfunkcijama osobe kojoj je potrebna fizioterapija. Studijski programi koncepcijski daju mogućnost uključivanja u timski proces zdravstvene zaštite, skrbi i rehabilitacije.

Ishodi učenja

  • Opisati pojam fizioterapije i djelokrug rada fizioterapeuta
  • Analizirati i razlikovati uloge fizioterapeuta u kliničkom okruženju i ostalim domenama rada
  • Nabrojati klinička i neklinička područja djelovanja fizioterapije i fizioterapeuta
  • Opisati i razlikovati osnovne sastavnice procesa fizioterapije
  • Definirati temeljnu razliku problematike fizioterapije u nas i svijetu prema suvremenim konceptima
  • Opisati uloge i zadatke fizioterapeuta u okviru zdravstvenih timova i timske suradnje
  • Argumentirati temeljna znanja i vještine prema kliničkom iskustvu temeljenom na dokazima
  • Opisati značaj reguliranja i poštivanja standarda u struci, te djelovanju u nacionalnim i inozemnim strukovnim organizacijama
  • Opisati i usporediti osnovne metode procjene u fizioterapiji
  • Demonstrirati temeljne praktične vještine provedbe metoda subjektivnog i objektivnog pregleda u fizioterapiji, te provedbe postupaka mjerenja u fizioterapiji
  • Dokumentirati rezultate fizioterapijske procjene i interpretirati dobivene rezultate
  • Postaviti terapijske ciljeve i plan fizioterapijske intervencije
  • Objasniti principe i postupke primjene terapijske vježbe u okviru terapijskog procesa
  • Definirati, analizirati i primijeniti aktivnosti za povećanje mišićne snage, jakosti, izdržljivosti, koordinacije, poboljšanje posture
  • Definirati, analizirati i primijeniti terapijske vježbe za unapređenje aerobnog kapaciteta i kardiorespiratorne izdržljivosti
  • Definirati, analizirati i primijeniti aktivnosti za povećanje opsega pokreta kroz aktivni, aktivno potpomognuti pokret i pokret s otporom
  • Definirati, analizirati i primijeniti vježbe istezanja; vježbe na terapijskoj lopti; vježbe u vodi; trening hoda, lokomocije i balansa; trening balansa i koordinacije i ergonomski trening
  • Objasniti principe i postupke primjene tehnika mobilizacije zglobova u okviru terapijskog procesa
  • Sigurno primijeniti postupke terapijske masaže, masaže vezivnog tkiva i manualnu limfnu drenažu
  • Definirati, analizirati i primijeniti tehnike disanja, mehanizam iskašljavanja, respiratorni trening i inhalacije, te provesti prikladne drenažne položaje
  • Definirati, analizirati i primijeniti vježbe disanja i mišića koji sudjeluju pri disanju
  • Definirati, analizirati i primijeniti postupke funkcionalnog treninga brige o sebi i domaćinstvu
  • Opisati i provesti primjenu različitih pomagala, ortoza, adaptivnih i zaštitnih pomagala
  • Objasniti primjenu tehnika facilitacije, inhibicije i stimulacije
  • Objasniti, opisati, planirati i provesti fizioterapijsku procjenu i fizioterapijski proces u različitim preventivnim i kliničkim područjima
  • Definirati indikacije i postupke fizioterapijske intervencije
  • Dokumentirati i evaluirati fizioterapijsku intervenciju
  • Usporediti učinkovitost fizioterapijskih intervencija
  • Demonstrirati temeljna znanja i vještine suradnje unutar tima
  • Planirati, provesti i dokumentirati fizioterapijski proces u odnosu na izabrano interesno kliničko područje
  • Koristiti osnovne komunikacijske vještine u radu s korisnicima i suradnicima
  • Prilagoditi komunikaciju osobitostima sugovornika i situacije
  • Napraviti nacrt provedbe istraživanja na odabranom uzorku ispitanika
  • Primijeniti znanja iz područja istraživačke metodologije potrebna u svrhu samostalnog planiranja i provođenja istraživanja
  • Prikazati stručnu i znanstvenu literaturu potrebnu za razumijevanje i kritičko vrednovanje fizioterapijskih postupaka u okviru izabranog interesnog područja
  • Prezentirati tijek i rezultate provedenog istraživanja u obliku obrane završnog rada

 

Ostale informacije

Kompetencije završenih studenata Program preddiplomskog studija fizioterapije: ima za cilj teoretski i praktično obrazovati studente za samostalan rad pri zdravstvenim ustanovama; pruža mogućnost usvajanja znanja i vještina vezanih uz procjenu stanja, postavljanje ciljeva te izradu programa sukladno dobi, potrebama i disfunkcijama osobe kojoj je potrebna fizioterapija; pruža uvid u koncepte fizioterapije uz naglasak na cjelovit pristup u provedbi fizioterapije; koncepcijski daje mogućnost uključivanja u timski proces zdravstvene zaštite, skrbi i rehabilitacije.

Program preddiplomskog studija fizioterapije trebao bi pomoći budućim fizioterapeutima:

  • u stjecanju humanističkog i cjelovitog pristupa osobi koja je u tretmanu fizioterapije,
  • u postizanju osjetljivosti na individualne potrebe i želje korisnika,
  • u djelovanju prema utvrđenim ili uočenim potrebama,
  • u stjecanju vještina,
  • u temeljenju prakse na znanju,
  • u razvijanju kritičkog mišljenja, kao i u poticanju zanimanja za trajnim profesionalnim usavršavanjem.

Fizioterapeut se kroz preddiplomsku razinu obrazovanja osposobljava za:

  • procjenu statusa korisnika i potrebe za fizioterapeutskim tretmanom,
  • provođenje kineziometrijskih i drugih mjerenja u svrhu dijagnosticiranja funkcije mišićno-koštanog i ostalih sustava,
  • planiranje i programiranje fizioterapeutskih postupaka,
  • primjenu odabranih fizioterapeutskih postupaka sukladno potrebama korisnika,
  • evaluaciju učinaka tretmana,
  • osposobljavanje za timski rad, kontinuiranu vlastitu edukaciju, kao i rad na unapređenju struke.

Osposobljenost završenih studenata Fizioterapeut planira, organizira i provodi fizioterapijski proces u okviru sljedećih kliničkih područja: ortopedija, neurologija, reumatologija, kardiologija, pulmologija, ginekologija s porodiljstvom, kirurgija i traumatologija, pedijatrija, gerijatrija, sportska medicina i onkologija.

Klinički poslovi i zadaci fizioterapeuta:

  • postupci fizioterapijske procjene,
  • određivanje ciljeva fizioterapijskog tretmana, identifikacija problema,
  • određivanje plana fizioterapijskog tretmana,
  • terapijske vježbe,
  • tehnike manualne terapije,
  • respiratorna terapija,
  • aplikacija pomagala, proteza, ortoza, adaptivnih, zaštitnih, potpornih sredstava i opreme,
  • elektroterapija i fizikalni agensi,
  • mehanički terapijski postupci,
  • funkcionalni trening brige o sebi i brige o domaćinstvu,
  • edukacija pacijenta,
  • koordinacija i komunikacija s članovima tima,
  • vođenje dokumentacije,
  • primarna i sekundarna prevencija ozljeda, oštećenja, funkcionalnih ograničenja i onesposobljenja.

Svojim komunikacijskim vještinama i poznavanjem psiholoških čimbenika  fizioterapeut pomaže u razvijanju pozitivnih odnosa s bolesnikom i njegovom obitelji u cilju smanjenja tjeskobe i izgradnje motivacije neophodne u terapijskom procesu.  Na isti način sposoban je komunicirati s članovima različitih zdravstvenih, terapijskih, rehabilitacijskih, socijalnih i odgojnih timova što pospješuje ostvarenje terapijskih ciljeva. Fizioterapeut radi prema etičkim i stručnim načelima zdravstvenog djelatnika, u skladu s kodeksom etike nacionalne udruge fizioterapeuta i utvrđenim standardima fizioterapijske prakse. Fizioterapeut poštuje temeljna prava i dostojanstvo svakog pojedinca, pridržava se zakona i pravila fizioterapijske prakse, radi pošteno, stručno i dosljedno, te pruža usluge koje kakvoćom odgovaraju zakonom propisanim normama.

Fizioterapeut ima pravo:

  • na vrijeme obavijestiti korisnika ili njegova skrbnika o postignuću ciljeva te prekinuti, nastaviti ili mijenjati terapiju u suradnji s liječnikom specijalistom,
  • odbiti tretirati korisnika kada njegova medicinska dijagnoza ili kliničko stanje upućuje na kontraindiciranost primjene fizioterapijskih postupaka, kada dijagnoza nije jasna ili željeni terapijski program nadilazi mogućnosti terapeuta, obavijestiti korisnika ili njegova skrbnika i pomoći uputiti ga kvalificiranoj osobi.

Fizioterapeut uz sva prava koja ima, mora biti svjestan i ograničenja u području svog djelovanja. Tako nije ovlašten za provođenje specifičnih terapijskih i dijagnostičkih postupaka koji zahtijevaju dodatnu edukaciju.

Mogućnost nastavka školovanja Savladavanjem programa preddiplomskog studija fizioterapije student je osposobljen za praćenje programa diplomskog specijalističkog stručnog studija fizioterapije odnosno srodnih programa pri visokoškolskim ustanovama biomedicinskog usmjerenja u Republici Hrvatskoj i zemljama Europske unije. Savladavanjem programa preddiplomskog studija fizioterapije student je djelomično osposobljen za praćenje diplomskog programa studija sestrinstva, radne terapije, medicinske radiologije; rehabilitacije (Edukacijsko rehabilitacijski fakultet) i kineziologije (Fakultet za kineziologiju). Obrazovanje fizioterapeuta u Republici Hrvatskoj nastoji se uskladiti s europskim i svjetskim standardima. To pretpostavlja odgovarajući pro­gram dodiplomskog obrazovanja i mogućnost poslijediplomskog ili specijalističkog obrazovanja u Hrvatskoj i zemljama Europe gdje takva edu­kacija postoji. Obrazovanje fizioterapeuta uključuje i specijalističku trajnu edukaciju u usvajanju raznih vještina i fizioterapijskih koncepata putem međunarodno priznatih tečajeva: Bobath koncept, Vojta, PNF, manipula­tivne tehnike i dr. Za ostvarenje ovih nastojanja nužna je suradnja Studija fizioterapije Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu  sa priznatim školama za fizioterapeute u Europi i svijetu, što doprinosi kvalitetnijem dodiplomskom studiju te uključuje razmjenu nastavnika i studenata i pristup na specijalističke, odnosno poslijediplomske studije izvan Hrvatske. Dosadašnja suradnja s inozemnim školama za fizioterapiju u okviru dodiplomske nastave bazirala se na:

  • hrvatsko-kanadskom projektu “Rehabilitacija u zajednici” kada je 1996. godine ostvarena suradnja i posjet školi za fizioterapiju (School of Reha­bilitation Therapy) Queens University, a čiji programi su korišteni u izradi novih trogodišnjih programa Studija fizioterapije;
  • seminaru WCPT za europsko područje održanom u Budimpešti 1997. godine gdje se posebno govorilo o potrebi i načinu dodiplomskog i poslijediplomskog  obrazovanja fizioterapeuta u Europi te o usklađivanju standarda fizioterapijske edukacije;
  • posjeti školi za fizioterapeute Universitäts Spital, kao i Sveučilišnoj bolnici Universitäts Spital u Zürichu u ©vicarskoj 1997. godine;
  • posjeti školi u Exeteru u Engleskoj, kao i bolnicama u Exeteru i Londonu 1994. godine.

Mjesta održavanja nastave

  • Zdravstveno veleučilište, Mlinarska 38, Zagreb,
  • Zavodi i klinike Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
  • Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
  • Bolnički odjeli općih i specijalnih bolnica u Zagrebu i okolici,
  • Rehabilitacijski centri i centri za kućnu njegu,
  • Domovi zdravlja,
  • Privatna praksa,
  • Klubovi (športski i rekreacijski, trudnica, oboljelih i liječenih od raka, osoba sa paraplegijom, osoba oštećena vida…)
  • Jedinice rehabilitacije u zajednici,
  • Domovi umirovljenika,
  • Sportsko plivalište “UTRINA”, Zagreb
  • Dvorana prirodoslovne kemijske škole “Vladimira Preloga”, Zagreb

Uvjeti i sredstva za održavanje nastave Učionica s klasičnom i suvremenom audio-vizualnom te multimedijskom opremom, dija-epi-grafoskop, TV sustav, informatička oprema sa najviše dva studenta na jedno računalo, knjižnica – informatičko središte. Predavaonica sa multimedijalnom računalnom opremom, mogućnosti projekcije iz računala, CARNET priključka. Učionica sa više multimedijalnih konzola, mogućnosti projekcije iz računala, CARNET priključcima, potrebnim tekstualnim, grafičkim, audio, multimedijskim, simulacijskim i komunikacijskim softverima. Kabineti: Anatomije, Fiziologije, Zdravstvene njege. Kabinet za praktičnu nastavu sa svom potrebnom opremom za provođenje mjernih postupaka i transformacijskih procesa u području fizioterapije te bazen. Suvremeno opremljeni odjeli sa svom dodatnom opremom za provedbu dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

Načini praćenja uspješnosti izvođenja programa Izvedba programa prati se putem anonimne ankete o kvaliteti organizacije nastave, sadržaja predmeta, radu predavača i voditelja vježbi. Ocjenjuju se koristi izlaganja, sadržaj, pripremljenost nastavnika, jasnoća izlaganja, količina novih sadržaja i ostale dimenzije sadržaja. Administrativno se uspoređuje plan i njegovo izvršenje kao i broj studenata koji pohađaju predavanja i vježbe.

Uvjeti upisa u višu godinu

Za upis u drugu godinu studija potrebno je imati ostvaren 55 ECTS bod postignut iz kolegija prve godine. Za upis u treću godinu studija na potrebno je imati ostvareno 115 ECTS bodova. Za upis u treću godinu studija potrebno je položiti sve ispite sa prve godine studija. Dio kolegija s druge godine studija mogu upisati studenti koji su ostvarili najmanje 35 ECTS bodova, pritom student može upisati kolegije u ukupnom iznosu po 15 ECTS bodova po semestru s više godine studija. Dio kolegija s treće godine studija mogu upisati studenti koji su ostvarili najmanje 95 ECTS bodova, pritom student može upisati kolegije u ukupnom iznosu po 15 ECTS bodova po semestru s više godine studija. Za upis dijela kolegija s treće godine studija potrebno je položiti sve ispite sa prve godine studija.

Vrh stranice