Prema Nastavnom planu i programu Studija radne terapije studenti, kroz vođenje mentora licenciranog radnog terapeuta, usvajajaju specifične praktične kompetencije tijekom boravka na radilištima u okviru kolegija Stručna praksa.

Nakon Stručne prakse I. studenti će biti sposobni:

    • objasniti svoju ulogu unutar terapijskog procesa (klijentu/pacijentu, članovima tima);
    • provesti radnoterapijski intervju (COPM);
    • objasniti razloge i čimbenike koji su utjecali na odabir određene radnoterapijske procjene;
    • primijeniti i objasniti rezultate radnoterapijske samoprocjene (Okupacijski upitnik, Okupacijska samoprocjena, liste za       označavanje interesa i uloga);
    • procijeniti socijalnu okolinu klijenta te resurse u socijalnoj okolini;
    • primijeniti i interpretirati rezultate standardiziranih i nestandardiziranih radno-terapijskih procjena na       profesionalan način;
    • pridržavati se etičkih principa i standarda prakse;
    •  organizirati i provesti strukturirano radnoterapijsko promatranje aktivnosti (analiza aktivnosti/okupacija) te interpretirati rezultate;
    • priopćiti rezultate radnoterapijske procjene klijentu i članovima tima;
    • definirati kratkoročne i dugoročne ciljeve intervencije;
    • odabrati i primijeniti odgovarajući radnoterapijski model i pristup unutar radnoterapijske procjene;
    • voditi radnoterapijsku dokumentaciju i napisati radnoterapijsko izvješće.

Za vrijeme Stručne prakse II. studenti koriste sve kompetencije stečene tijekom Stručne prakse I., te će biti dodatno osposobljeni:

    • organizirati i odabrati rezultate radnoterapijske procjene koji omogućuju planiranje intervencije;
    • interpretirati rezultate procjene kako bi se istaknule jake i slabe strane klijenta;
    • identificirati prioritete i dogovoriti realistične ciljeve s klijentom, obitelji ili članovima tima, uzimajući u obzir ograničenja i očekivanja klijenta;
    • definirati razumne i dostižne kratkoročne i dugoročne ciljeve intervencije;
    • odabrati pristupe i metode intervencije kako bi se ostvarili zadani ciljevi;
    • identificirati i objasniti svrhu odabrane metode radnoterapijske intervencije;
    • pripremiti sebe, klijenta, prostorne uvjete i pomagala za provedbu radnoterapijske intervencije;
    • primijeniti radnoterapijske tehnike po principu klijentu usmjerenog pristupa;
    • provoditi intervalnu procjenu tijekom radnoterapijske intervencije u svrhu kontrole napretka intervencije, te prilagodbe intervencije novim potrebama i sposobnostima klijenta;
    • bilježiti ishod intervencije.

Za vrijeme Stručne prakse III. studenti koriste sve kompetencije stečene tijekom Stručne prakse I. i II., te će biti dodatno osposobljeni:

    • primijeniti novo usvojene radnoterapijske tehnike po principu klijentu usmjerenog pristupa;
    • evaluirati medije i tehnike korištene za vrijeme intervencije;
    • preispitivati rezultate intervalnih i završne procjene te istima prilagođavati intervenciju;
    • kritički evaluirati cjelokupan provedeni radnoterapijski proces, svoju ulogu i doprinos istomu, te usluge koje su       pružene klijentu;
    • predlagati prilagodbe provedene radnoterapijske intervencije i novih intervencija.

Za usvajanje navedenih studentskih kompetencija odgovorni su voditelji Stručne prakse na pojedinom radilištu. Po završetku Stručne prakse na pojedinoj godini studija studenti, pod mentorstvom voditelja stručne prakse na radilištu, pišu radnoterapijski nalaz/mišljenje o klijentu s kojim su radili, te na taj način objedinjuju i unaprjeđuju stečene kompetencije, u skladu s usvojenim vještinama na pojedinoj godini studija. Pismeni nalaz predaju nositelju kolegija kao dokaz usvojenih kompetencija. Mentori i studenti brinu o etičkim smjernicama u pisanju izvještaja, a osobito o povjerljivosti korištenih podataka.