Bio je (Mali Princ) zaista vrlo ljut.
Tresao je na vjetru svoju zlatnu kosu:
- Znam jednu planetu na kojoj živi neki crveni uobraženko. On nikad nije pomirisao cvijet. Nikada nije pogledao zvijezdu. Nikad nikog nije volio. Nikad nije ništa drugo radio osim što je računao. I čitav dan ponavlja kao ti Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!, i pri tom puca od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!
- Što?
- Gljiva!
Mali princ sad bijaše sav blijed od bijesa.
- Cvijeće već milijunima godina stvara trnje. A ovce već milijunima godinama jedu cvijeće. I zar nije ozbiljno što hoću shvatiti zašto se cvijeće toliko muči stvoriti sebi trnje koje ničemu ne služi?
Zar nije važan taj rat između ovaca i cvijeća? Zar to nije važnije i ozbiljnije od računa nekog debelog, crvenog uobraženka? I ako ja poznajem jedan cvijet, jedinstven na svijetu, cvijet koji ne postoji nigdje drugdje osim na mojoj planeti i koji za tren oka može uništiti neka mala ovca, kao od šale, jedno jutra, i ne znajući što radi, zar to nije važno.
On pocrveni, a zatim nastavi:
- Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji kao jedini uzorak među milijunima i milijunima zvijezda, dovoljno je da ga pogleda pa da bude sretan. On kaže sebi: „Moj cvijet je tamo negdje.“ Ali ako ovca pojede cvijet, to ja za njega kao da su se najedanput ugasile sve zvijezde! I zar to nije važno?


Antoine de Saint-Exupery
 

Vozim tako krivudavom cestom. Baš neposredno prije zavoja, vozačica automobila koji je dolazio iz suprotnog pravca otvori prozor i vikne mi:
- Svinja!
Jako se uzrujah što me žena koju nisam vidio nikad u životu nazvala svinjom! Mora da su joj se muškarci jako zamjerili u životu – pomislim pokušavajući se smiriti.
U tom trenutku, izašavši iz zavoja, gotovo da naletjeh na svinju koja je stajala nasred ceste!

Da je svinja u međuvremenu pobjegla, muškarac iz naše priče nikad ne bi shvatio da je bio u krivu. Koliko puta smo nekoga optužili i dalje vjerujemo da je u krivu jer je svinja, koja bi nas uvjerila u suprotno, u međuvremenu nestala?

Stara kineska taoistička priča govori o seljaku koji je živio u vrlo siromašnom selu. Smatrali su ga dobrostojećim jer je imao konja za oranje i prijevoz. Jednoga dana konj je pobjegao. Svi susjedi rekli su mu kako je to zaista strašno, ali seljak je samo odgovorio „možda“.

Nekoliko dana kasnije konj se vratio i doveo dva divlja konja. Svi susjedi složili su se da je to zaista velika sreća, ali seljak je samo rekao „možda“.
Sljedećeg dana seljakov sin pokušao je jahati jednog od divljih konja. Konj ga je zbacio i mladić je slomio nogu. Seljaci su izrazili svoje žaljenje zbog velike nesreće koja ga je snašla, ali seljak je samo ponovno rekao „možda“.

Idućega tjedna provedena je mobilizacija. Svi mladići bili su mobilizirani osim seljakova sina, jer je imao slomljenu nogu. Kada su mu seljaci rekli kako je sretan, odgovorio je „možda“…
 

Jednog dana Tom Watson, osnivač IBM-a doznao je da je jedan od njegovih glavnih ljudi napravio katastrofalnu pogrešku koja je IBM stajala 10 milijuna dolara. Bio je pozvan kod Watsona na razgovor i čim je ušao u ured, rekao je:
- Pretpostavljam da želite moju ostavku.
Watson ga je pogledao i odgovorio:
- Mora da se šalite! Upravo smo potrošili 10 milijuna dolara na vaše obrazovanje.

Obrazovanje nije trošak, nego investicija!

 

---

Uz dozvolu autorica, priče Svinja, Možda i Priča o Tomu Watsonu preuzete su iz:
Rijavec, M. i Miljković, D. (2004) Pričaj mi priču. Zagreb: IEP.